Velika sam zaljubljenica prirode, obožavam šetnje šumom i ovisnica sam o branju gljiva. I svaki puta kada se vratim iz branja, dobro vas „izgnjavim“ posatvljanjem mnogobrojnih sličica gljiva svakih vrsta i količine ubranih toga dana. Ne mogu si pomoći, volim gljive, a ponajviše „kraljeve šume“ – vrganje. Ovaj recept, stoga , poklanjam svima vama sa Coolinarike koji me „trpite“ u mom gljivarskom zanosu - da se barem malo iskupim za sve one „prekobrojno“ postavljene slike punih košara gljiva!
Velika sam zaljubljenica prirode, obožavam šetnje šumom i ovisnica sam o branju gljiva. I svaki puta kada se vratim iz branja, dobro vas „izgnjavim“ posatvljanjem mnogobrojnih sličica gljiva svakih vrsta i količine ubranih toga dana. Ne mogu si pomoći, volim gljive, a ponajviše „kraljeve šume“ – vrganje. Ovaj recept, stoga , poklanjam svima vama sa Coolinarike koji me „trpite“ u mom gljivarskom zanosu - da se barem malo iskupim za sve one „prekobrojno“ postavljene slike punih košara gljiva!
Sastojci
Priprema
Za biskvit:
Žutanjke i šećer dobro izmiksati, dodati ulje, mlijeko,brašno izmiješano sa praškom za pecivo, vanilin šećer i rum. Sve dobro izmiješati i dodati snijeg od bijelanjaka. Smjesa će biti dosta rijetka – neka vas to ne zbuni. Sve uliti u što veći pleh i peči na 180°C oko 30-35 minuta. Pečeni biskvit ohladiti,te ga izrezati na kockice.
Krema:
Na pari miješati jaja, šećer i vanilin šećer, dodati izmrvljenu čokoladu i miješati dok se masa ne počne gusnuti. Neće se potpuno zgusnuti, ali osjetiti ćete dok budete miješali kako je kompaktnija. Maknite je sa pare i dodajte rastopljen maslac, te narezani biskvit i banane na kockice i sjeckane orahe . Sve dobro promješajte i stavite u frižider da se ohladi.
Ovako ohlađena smjesa idealna je za „modeliranje“ – možete od nje naparaviti razne oblike. U originalu, kada sam je dobila od kolegice na poslu, ovo je bilo „Bijelo brdo“, jer se od smjese napravi „brdo“ i prekrije šlagom!
Meni je poslužila za moju „šumsku idilu“ , ali i za tortu dinosaurus za jedan unukov rođendan.
Dekoracija:
Dio po dio smjese sam uzimala i pravila „valjke“ za stapke vrganja – veličina je diktirala veličinu vrganja. Klobuk sam u dlanu „modelirala“ - malo zatvoren dlan je davao zaobljeni oblik klobuka. Panju sam „izvukla“ žile i oblikovala ostatak. Sve sam ostavila na hlađenju u frižideru nekoliko sati zajedno sa preostalom smjesom koja nije bila oblikovana.
Kada je sve bilo dobro ohlađeno, uzela sam klobuke i sa donje strane ispunila kesten pireom, a i stapkle sam „omotala“ u isti. Sve sam ponovno stavila na hlađenje od 1-2 sata.
Uzela sam tacnu na koju sam nanijela kremu koja nije bila oblikovana i napravila od nje postolje za gljive i panj, a ujedno mi je to bila „zemlja“ – crnica (ha, ha). Posložila sam gljive i panj. Pošto je to „stari panj“ na njega se uhvatila mahovina, pa sam ga premazala smjesom šlaga i mix jestivih boja, dodala listiće (jesen je, zar ne?) i mini-figurice iz unukovih igačaka i završila „šumsku idilu“.
Posluživanje
Ovu "šumsku idilu" poslužila sam danas povodom malog obiteljsko-prijateljskog okupljanja, pa nije bilo baš primjereno slikati presjek, a torta je nestala, ostalo je još nešto manje "zemlje".
Kod posluživanja, svakome sam, pored komada torte, stavila i malo šlaga.
NAPOMENA:
Svaka „greška“ u dekoraciji je namjerno napravljena!
Kako je tebi ispao recept?
13