Bjelina znači novi početak, bijela rolada me na to inspirirala. Za stolom, na kojem sad leži, sjedile su dvije majke i kćeri, a sudbine i životi bili su im dijametralno suprotni.
Za tjedan dana mi je rođendan. Ponekad se pitam je li moguće biti toliko stereotipna, pa u horoskopu koji vrijedi za milijune žena, do te mjere pronaći sebe. Bikica se opasno približava četrdesetoj. Da je tata živ, rekao bi: dogodine ćeš ući u petu deceniju. Čisto da me utješi.
Davor je odveo Igora i Noru na Mrežnicu na rafting. Moja je majka s profesoricom Kusić otišla u šetnju Maksimirom. Odbila sam sve pozive za izlaskom i u praznini svog doma družila se s tišinom. Pravila sam bijelu roladu i zabavljala se mislima, koje sam jasno čula. Zahvalna sam na svojim godinama i na svemu što sam ostvarila. Zahvalna sam na obitelji i poslu, ljudima koje volim.
Kad je biskvit bio gotov, napravila sam kremu, čija me bjelina vratila u prošlu nedjelju, sasvim suprotnu od ove, kad se pred mojim očima odvijala scena koja pripada romanima ili kazališnim predstavama, a nipošto jednom običnom stanu i kuhinji premaloj za toliku priču.
Bjelina znači novi početak, bijela rolada me na to inspirirala. Za stolom, na kojem sad leži, sjedile su dvije majke i kćeri, a sudbine i životi bili su im dijametralno suprotni. Susjeda Nevenka je zahvaljujući mojoj majci, stojeći na ulici ispred odvjetničkog ureda, prvi put u dvanaest godina vidjela svoju kćer. Lidija je izašla, i kad ju je vidjela, zastala dva koraka ispred nje. Nije mogla niti znala dalje, nakon što je izbjegavala punih dvanaest godina. Kažanjavajući nju kaznila je sebe, samo toga dugo nije bila svjesna. Lidija je bila buntovnica s razlogom, bilo je teško razumjeti roditelje koji su se nakon deset godina rada u Njemačkoj dobro snašli i dobili drugo dijete, koje je živjelo s njima, njezin je brat tako imao oca i majku, a ona je imala baku, koja ju je podigla, i poklone za Božić koji nisu mogli popuniti prazninu. Bi li imala snagu učiniti to što je učinila da se nije dogodila prometna nesreća u kojoj su njen otac i brat poginuli? Rekla je da ne bi. Bol je probudila ljutnju i bijes, trebala je sve što je godinama potiskivala na nekom istresti, učinila je to na onoj koju je najviše trebala. Onog trena kada ju je kaznila, rekla joj da je ne želi više vidjeti, u njoj je počela klijati tuga. Ispočetka neprimjetna, povećavala se s pitanjima, koja su došla nakon što je njena kćer progovorila. Lidija je odgovorila da je njena baka umrla. Ines je povjerovala. Jednom ju je pak upitala da joj pokaže bakinu sliku, da bar vidi kako je izgledala, ali to nije bilo moguće, jer tog dana kad se odrekla Nevenke, rasparala je i sve njene fotografije. Odlučila je režirati život, živjeti za svoju obitelj, supruga i kćer, a od prošlosti je bježala tako da ju je negirala. Na Svisvete nije išla u Liku, na grob svoje bake, jer tamo su bili pokopani otac i brat i tamo bi susrela Nevenku. Negirajući loše negirala je i dobro, to je bila nepravda koju je nesvjesno činila. Prvo su počele glavobolje, jake i nepodnošljive, potom nesanica. Pila je lijekove za spavanje, često ju je bolio želudac, koji je pregledala u strahu da je ozbiljno bolesna. Liječnica joj je rekla: tuga ide kroz želudac, vi niste bolesni, nego ste zbog nečeg tužni. To ju je slomilo. Bilo je to prije tri godine, kad su tablete za spavanje prestale djelovati, pa je jedino kasno ostajanje u uredu i iscrpljivanje poslom jamčilo da će kako-tako prespavati noć.
Bijela rolada
Mjesec dana prije nego je moja mati ušla u njen ured, Ines joj je jedne nedjelje rekla:
"Kad odrastem, neću biti kao ti."
Lidija se zaprepastila i upitala je: "Zašto?"
"Samo radiš. Nikad nemaš vremena za mene. Ostaješ u uredu dulje od svih, a nedjeljom padaš od umora. Neću studirati pravo, ni biti odvjetnica, to je posao za žene koje ne bi trebale imati djecu."-rekla je ljutito.
Lidija je tada pukla. Otišla je na psihoterapiju i tamo doznala da ponavlja obrazac, samo na drugi način. Njena je mati pobjegla, otišla u drugu zemlju. Ona bježi od osjećaja krivnje tako što previše radi. I bježi od svog djeteta, isto kao što je to učinila i njena mati, čiji su razlozi da ode u Njemačku sigurno bili ispravni. Treba prekinuti taj lanac, rekao joj je psihoterapeut, krivnje, ljutnje i usamljenosti, ako ne želi da je stigne ista sudbina. Treba smoći snagu oprostiti svojoj majci i prestati uskraćivati baku svom djetetu. Bake jesu tu da pomognu prezaposlenim majkama, kao što je njena baka podizala nju. Lidija je znala da je sve što čuje istina, ali, nije bilo lako okrenuti broj koji je dvanaest godina ignorirala. I onda joj je na vrata ušla moja majka, koja se najviše na svijetu plašila Nevenkine sudbine.
Nevenka je naposlijetku učinila ta dva koraka i zagrlila Lidiju, koja se pred njom tresla i plakala. Ridala je na ulici dobrih dvadeset minuta, dok nije uspjela doći do zraka. Onda je Nevenka nastavila plakati, a Lidija joj brisala suze, grlila je i govorila oprosti, možeš li mi oprostiti. Nevenka je bez glasa klimala glavom, prolaznici su zastajkivali, vozači auta ih gledali, a onda je Lidija rekla da ode doma taksijem pokupiti svoje stvari, dolazi po nju čim zaključa ured i javi mužu i kćeri da dovodi majku. Nevenka je toga dana došla u stan koji je dotada bio najdalje mjesto na kugli zemaljskoj. Ušla je i zagrlila unuku, pozdravila zeta i isključila mobitel. Cijeli svijet je narednih dva tjedna mogao pričekati, uključujući moju majku i mene. Stigla je do svoga odredišta.
:(Još nema komentara