Postoje ljudske osobine na koje sam alergična, poput oholosti, bahatosti, lažljivosti, nepristojnosti, licemjerja i prijetvornosti, ... Pelud, prašina, grinje ili sjemenke još uvijek me ostavljaju ravnodušnom.
Jučer su, po prvi put, Igor i Nora sastavljali popis stvari koje trebam kupiti u supermarketu. Smijala sam se gledajući svog sina koji je ljevorukim krivudavim slovima na papirić napisao ketchup, čokolino, šunka, pršut, slatkiši (ne samo oni koje Nora voli). Papir je dograbila Nora i nadopisala svoje želje, pa sam shvatila da je predamnom još jedno subotnje poslijepodne koje ću provesti u gužvi. A dan je bio lijep i hodanje između pretrpanih polica nije mi se činilo privlačnim.
Davor je bio zauzet izradom nekog izvješća koje je jako važno i dugo s njim kasni, pa nije bilo druge nego sjesti u auto i otići u shopping centar, onaj najmanji i jedan od starijih, kojeg volim baš zato jer se u njemu ne premorim. S praznim sam se kolicima penjala pokretnom trakom, pa kao slučajni promatrač naišla pokraj kafića u kojem je sjedio zaljubljeni par. Polovicu tog para sam poznavala, bila je to Katja, gospodin pokraj nje bio mi je nepoznat, ali samo u fizičkom smislu. Znala sam da je to čovjek s odjela za kućne ljubimce, onaj koji ima psa, a Katji je pristupio čim ju je ugledao i pozvao je na brzinsku kavu.
Danas sam pravila nježne kocke s voćem, Mirela me prošlog tjedna s kakao kockama inspirirala, ali ove kocke samo nazivom podsjećaju na njene. Veće su, a opet krhke i nježne, imaju boju snijega, s tankim žutim biskvitom kao podlogom. Jedina dodirna točka s kakao kockama jest voće, koje na njima strši poput dekoracije koju možeš lako skloniti, ukoliko smeta. No, kome bi smetale maline i jagode, osim ako na njih nisi alergičan. Tada sam pomislila da sam jedna od onih sretnih osoba koja nema baš nikakvu vrstu alergije, možda to ne smijem izgovoriti naglas da se ne ureknem, nego samo smijem napisati. Postoje ljudske osobine na koje sam alergična, poput oholosti, bahatosti, lažljivosti, nepristojnosti, licemjerja i prijetvornosti, u sudaru s njima se zacrvenim, preuzmem na sebe sram, protinja moj bijes, i to je sav pokazatelj alergije. Pelud, prašina, grinje ili sjemenke još uvijek me ostavljaju ravnodušnom.
Nježne kocke s voćem
Zamijesila sam tijesto od brašna, praška za pecivo, šećera, vanilin šećera, jaja i maslaca, pa ga ostavila u hladnjaku. Imala sam sat vremena, u kojem sam mogla popiti kavu i razmišljati o koječemu, ali misli su letjele prema Katji. Mahnula sam joj kad me ugledala, odmah je podigla ruku i pozvala da im se pridružim. Isprva sam se nećkala, nisam željela smetati ljudima koji su na početku romanse, tada im doista ne treba nitko za stolom, pa makar taj stol bio u kafiću shopping centra. No, Katjina upornost me uvela unutra, kolica sam ostavila ispred kafića i sjela pokraj njih, na stolicu na kojoj je dotad držala torbu. Odmah ju je pomaknula i rekla: "Ovo je Šime."
Lagano je ustao, ne do kraja, ali dovoljno da shvatim da je riječ o vrlo visokom muškarcu, pružio ruku i stegnuo moj dlan tako čvrsto da sam zamalo jauknula, pa rekao negdje iz dubine: "Šime, drago mi je."
Meni je bilo drago da je Katja, slušajući intuiciju, pronašla svog muškarca baš tamo gdje se nadala.
"Kakva slučajnost, da se tu sretnemo!"-rekla sam, jer sam nešto trebala reći.
"Mi smo svakog tjedna tu."-rekao je Šime.
"Stvarno?"-upitala sam, bez ikakve ideje.
"Ovoga tjedna je akcija na deterdžentima za pranje rublja. Čak trideset posto popusta na veliko pakiranje, a prije dva tjedna je bila na hrani za kućne ljubimce, kojoj je isticao rok trajanja. Tako sam ja upoznao svog anđela."-rekao je i zagrlio Katju, a ona se pomalo kiselo nasmijala.
"Prošlog smo tjedna bili u City centru, tamo je bila akcijska prodaja suhomesnatih proizvoda. A kako je blizu Bauhaus, svratili smo po bušilicu i neke šarafe koje sam trebao, imali su sniženja."–rekao je u jednom dahu.
"Inače smo stalno tu."-rekao je i ustao.
"Idem na wc. Nemojte me previše ogovarati."-mangupski je dodao.
Pogledala sam Katju, a ona je slegla ramenima. Nisam ništa upitala.
"A šta da ti kažem? Seks je vrhunski, a popuste i sniženja ću trpjeti još neko vrijeme, dok ga ne popusti. Ili ću pobjeći glavom bez obzira."
"Ali zašto se stalno sastajete po shopping centrima?"-upitala sam, bez obzira na njegovu očiglednu racionalnost, da ne nazovem to nekim drugim imenom.
"Pa gdje ćemo? Ja živim s kćeri i mačkom, ne mogu im ga dovesti u stan. Ne bi razgovarala sa mnom nakon toga, ionako smo u problemima zbog burnog puberteta. On živi s mamom i psom. Ima dvoje djece iz prethodnog braka, koji mu dolaze svakog drugog vikenda. Dođe mi da iznajmim neki stan za popodnevna druženja, ali on neće ni čuti o tome. Znam li ja koliko se junetine može kupiti za te pare, pitao me."
Zamislila sam se ozbiljno nad ovim problemom.
"Pa gdje se onda seksate?"-upitala sam.
"U autu, ko' da nam je osamnaest. Bilo je zanimljivo vratiti se u mladost na Jarunu, nekoliko puta, sad kad je vani toplo. Ali malo me bole bubrezi zadnjih dana i mislim da će morati odlučiti; junetina ili ja. Još ne znam kako mu to reći."-rekla je i brzo ušutjela jer se vraćao hodom vlasnika kafića u osamdesetima. To je stvarno bio njegov shopping centar.
Moje su kocke s voćem ispale baš kao na slici. Tada mi je Katja nakratko isparila iz glave. Pozvala sam Noru da ih vidi. Ušla je u kuhinju, njena krhkost i nježnost su me preplavile i preplašile, poljubila sam je i zagrlila, kosa joj je mirisala na jagode.
:(Još nema komentara