Danas sam napravila krem roladu, koja nije iziskivala pretjeran napor. Nije to kolač kojim bih bilo koga impresionirala, ali do kraja dana je nestao s pladnja.
Danas sam napravila krem roladu, koja nije iziskivala pretjeran napor. Nije to kolač kojim bih bilo koga impresionirala, ali do kraja dana je nestao s pladnja. Miješajući brašno i jaja za biskvit, u mislima sam prebirala prethodni dan i rugala se sebi, kako naglas nikad ne bi.
Helena me u u petak, poslije posla, pozvala na kavu i iz torbe izvadila božićni poklon za mene. Bio je to bon za tretman u salonu ljepote, koji se nalazi u shopping centru. Odglumila sam oduševljenje.
"Ne sviđa ti se."-rekla je i zapalila cigaretu.
"Odakle ti to? Baš lijepo što si se sjetila. Nisam bila kod kozmetičarke dulje od godinu dana.“ –rekla sam, pokušavajući je uvjeriti u suprotno.
"Vidi se."-rekla je surovo.
To je zaboljelo. Kako se vidi? Došlo mi je da izvadim ogledalce, koje izbjega, bubuljica ili boravam, jer iz te blizine ten izgleda očajno s puderom i bez njega, a svaka pora izdajica, dobiju prevelik značaj. Zato se pudram samo na velikom ogledalu, iz sigurne udaljenosti, koja djeluje poput filtera. Trebala bih se možda bolje pogledati?
"Ah, ti božićni pokloni. Ti nemaš djecu, muža, ni njegove roditelje. Vidiš koliko razvod pojednostavni neke stvari u životu."-vedro sam rekla.
"Ne skreći s teme."-otpuhnula je dim i ugasila cigaretu.
Pogledala sam njene nalakirane nokte i svoje, uredno podrezane i nimalo privlačne, njenu sjajnu kosu i frizuru, svjesna da trebam farbanje i šišanje, a ne da mi se satima sjediti kod frizera.
"Imaš vremena za sve osim za sebe."-rekla je, kao da mi čita misli.
Nemam, pomislila sam tada. Mama mi prigovara da sam je zapostavila i da me nikako nema, Nori I Igoru nisam bila na informacijama već mjesecima, Davor kaže da sam prečesto navečer umorna, što hoće reći da se nedovoljno seksamo, na poslu sam kasnila s prezentacijom, koju sam ovaj tjedan uspjela odraditi. Hm, zanimljivo da sam prvo počela s mamom, valjda njeni prigovori još uvijek najviše bole. Uglavnom, nemam vremena ni za što, a kamoli za glupi tretman ljepote, koji je čisto samozavaravanje. Uostalom, nedjeljom navečer sama se sredim.
"Počni ugađati sebi."-rekla je tada.
Rolada
"Barem približno onoliko koliko se trudiš ugoditi drugima. Učini nešto samo za sebe, bez imalo grižnje savjesti. Da sam na tvom mjestu, pronašla bih deset godina mlađeg frajera, samo da se malo počastim, ali to je previše radikalno kad si ti u pitanju. Zaboravi ih na jedan dan, otiđi u taj salon, isključi mobitel, prepusti se mirisnim uljima i uživaj.“-rekla je, a ja sam poslušno klimnula glavom.
"Sutra sam poslijepodne obećala mami..."-počela sam, a ona me prekinula.
"Sad mi je jasno da ako ne nazovem salon ovog trena i ne dogovorim termin, ti ćeš do kraja mjeseca imati izgovore."-rekla je i izvadila mobitel.
Zakazala mi je peeling i masažu lica i tijela, čokoladnu masku, manikuru i pedikuru, a ja sam je uplašeno gledala. Koliko je to vremena, tko će skuhati ručak, koliko taj paket košta, je li ona normalna?
Rekla je da nazovem mamu i zamolim je da dođe skuhati ručak, jer idem na tretman ljepote. Taj mi se dio svidio, jer ćemo se tako ipak vidjeti, moja mama jedva čeka da dođe k meni, a je ja držim na distanci, jer ne volim da mi se previše mota po kuhinji. Nakon njezina odlaska danima tražim stvari koje ispremješta, onako kako misli da bi trebale biti raspoređene.
Ponekad stvarno mrzim svoju pasivnost. Zašto joj nikad nisam sasula u lice koliko mrzim da to radi? Tada sam pomislila da Helena ima pravo, imam pravo jedan dan biti sebična. Poljubila sam je i rekla da mi se poklon stvarno sviđa.
Vratila sam se u pet poslijepodne. Mama mi je otvorila vrata, na koja sam pozvonila, jer su mi ruke bile pune vrećica, pa nisam mogla kopati po torbi da pronađem ključ.
"Zvala sam te tri puta, ne javljaš se. Nešto se dogodilo?"-rekla je prijekorno.
"Gdje su oni?"-upitala sam i pojurila u ostavu, da sakrijem poklone.
"Davor je legao, djeca su u sobama, valjda na kompjutoru."-rekla je snuždeno. Shvatila sam da joj je dosadno i da je jedva čekala da se pojavim.
Na udobnom stolu u salonu, koji se činio oazom izvan ovog grada, gotovo sam zaspala. Omamljena japanskom glazbom i vještim rukama, mirisima i polutamom, utonula sam u smirujući osjećaj da se netko, tko zna što radi, bavi sa mnom. Vjerojatno je jedino bilo bolje u maternici. Manikura i pedikura su me razbudile, a kad sam izašla iz salona, s onim lijepim crvenim noktima i tenom koji se sjaji, ušla sam u prvi dućan kraj kojeg sam prošla, bila je to parfumerija i kupila Heleni parfem. Moja zavodnica će se obradovati. Sjela sam u restoran brze hrane, ne sjećam se kad sam posljednji put jela sama, i uživala gledajući ljude oko sebe. Osmislila sam listu i točno znala što ću pokloniti svakom članu svoje obitelji, osim moje svekrve. Poklon će joj kupiti Davor, to je jedina osoba u mom svemiru kojoj se ne trudim ugoditi, jer se to ne može.
Želeći sačuvati nokte do ponedjeljka, napravila sam jednostavnu roladu i suđe od večere poslagala u perilicu. Inače ih operem ručno, šteta da bruji i troši struju. Večeras sam poštedila sebe. Davora sam zato potrošila do iznemoglosti. Sebičnost nije loša osobina, u određenim količinama.
:(Još nema komentara