Mame protiv kilograma

Imam nešto za reći jasno i glasno. Radi se o problematici o kojoj se tu i tamo ponešto progovori , tu i tamo ponešto napiše, ali nedovoljno glasno, nedovoljno jasno i nedovoljno  ozbiljno jer je to ionako neka  tema za koju su zainteresirane tamo neke , kako se misli - frustrirane, nedisciplinirane,  neuravnotežene ... mame!

I sama sam mama. Biti mama jedno je od najboljih „stvari“  ( dakako, moji klinci nisu stvari J )koje su mi se dogodile. I da, ja volim biti mama, volim bebe, volim nesane noći, volim bezbroj pitanja, volim taj zagraljaj  malih ručica. Volim taj pogled koji  je uperen ravno u mene i traži odgovore, traži odobravanje i potvrdu.  Otkad sam mama, sigurnija sam,  hrabrija, spremnija na sve što  mi život dobaci...nježnija sam,  suosjećajnija, ali i opasna, drska, odvažna...jednostavno moćnija... mogu biti sve što treba!

E,  ALI!!  Mora biti neki ALI!

Trudnoća i majčinstvo nas mijenjaju.  Nekome je to drago, nekome nije, ali to je istina.

Kad žena postane mama, mijenjaju se prioriteti, stav prema samoj sebi, prema svom tijelu, stav prema drugima...nešto jednostavo klikne!

Mogla bih ja još o ovome... ali zaboravit ću zašto sam uopće krenula pisati ovaj post.

Gledam druge mame kad sam u šopingu, kad hodam po gradu... u svim prigodama jer ja volim djecu, volim majčinstvo i  uživam u činjenici da sam mama, pa  mi je zanimljivo gledati kako se drugi u tome snalaze. I tako ja gledam druge mame i između ostalog  gledam kolike su. Da, gledam jesu li malo krupnije ili malo mršavije i odmah pogledam koliko im je dijete staro. Onda, ako je mama krupnija nego ja, a ima starije dijete nego što ja imam, ja suosjećam i bez problema ću ju pustiti ispred sebe na blagajni ako ima malo stvari u kolicima. Ali ako je mršavija od mene,a ima manje ili starije dijete ( tad mi to prestane biti važno), e onda brzo završim s kupnjom i nema šanse da ju pustim ispred sebe, makar ja imala puno kolica svega, a ona samo jednu stvar u rukama... a ne... ja gledam ravno ispred sebe i mislim si :“ Eto ti, kad si tako mršava, sad čekaj!!“

Sad kad sam to tako napisala, zvučim kao da sam jako zaokupljena sa sobom i da sam jako nesretna što nemam liniju iz djevojačkih dana i da samo na to mislim po cijele dane. Stvarno nije tako. Osjećam se lijepo... malo krupno, ali lijepo i jako sam sretna. Imam divan život!

Ipak,  nije mi drago da dijelim mame na one koje su skinule trudničke kile i na one koje nisu. Ali ne bi to bio nikakav problem da samo ja tako mislim. Osjećam  da svi tako misle!

Kad si trudna i ogromna si i kažeš da se osjećaš ko slon, ljudi te pogledaju blaženim pogledom s onim blagim smješkom na licu koji govori :“ A slatko... trudnica... nosi bebu... sva je okruglasta...!“

ALI u trenutku kad rodiš i doneseš svoj mali mirišljavi smotuljak doma, svi očekuju da se vratiš u svoje proporcije, nitko ti više neće uputiti taj izraz lica :“ A slatko... rodila je bebu..još uvijek je okruglasta... blago joj se...“ Onaj posttrudnički trbušćić se još neko vrijeme tolerira, ali kako mjeseci odmiču, a skala vage ne odmiče nikuda... sve je manje tolerancije...

Onda kad te sretnu neki poznanici koji te dugo nisu vidjeli pa ti kažu : „ Jedva sam te prepoznala!“  ili „ Tako si se promjenila!“ Ima i onih izravnijih, naravno, koji ti jasno daju do znanja da si drugačija nego ranije, ali dodaju i  razlog zbog kojeg izgledaš drugačije... naime DEBELA SI!

Da, znam, one od vas koji ovo čitaju, a nakon poroda su se bez problema vratile u svoje stare traperice, pomislit će: „Pa ko im je kriv, neka manje jedu! Zašto su si uopće dopustile da dobiju višak kilograma u trudnoći?“

Da, znam, one od vas koje znaju o čemu govorim, znaju i to da ovim prvima nemamo što za reći jer stvari nisu tako jednostavne.

Ima tu puuuno toga. Genetika je jedan razlog koji lako volimo okriviti... loše navike su drugi razlog... manjak vremena za sebe treći... hormonske promjene četvrti... klik u glavi peti... ima ih još...

I što onda? Prvo poslušaš onaj stari dobri savjet :“ Daj si vremena! Devet mjeseci si dobivala kile, daj si bar devet da ih skineš!“  I , stvarno je tako!

Ali onda prođe i tih devet mjeseci i godinu dana i godinu i pol... a ti još uvijek furaš onu :“ To mi je ostalo nakon poroda!“  Samoj sebi si smješna! Nakon kojeg poroda? Onog otprije 3 godine?

Mi, žene, smo čudna bića. Jako nam je važno da smo zadovoljne. Zadovoljna žena ima snage za promjenu,ima snage za nove početke, ima snage za ponijeti poraz, sreću, ljubav,odgoj,  pritisak, neuspjeh... ima snage za sve podnijeti i za preokretanje svega lošeg u nešto dobro.

Super je kad smo svi dobro, kad su djeca vesela i zdrava, kad radimo i stvaramo zajedno s čovjekom svog života...ali kad izbjegavamo fotke s ljetovanja, to poprilično može ubiti atmosferu...jel da?

Voljela bih kad bi se više pažnje pridavalo tome da se ovo ni ne dogodi. Kad bi se trudnice otpočetka malo bolje, sustavnije i ozbiljnije educiralo, možda bi bilo manje mama s koje se osjećaju zarobljeno u vlastitom tijelu. Znam i one mame koje sebe toliko vole da su činile sve kako ne bi dobile u trudnoći ni jedan gram više od onog što je stvarno potrebno, i to mi je malo  previše i nije zdravo ni za mamu ni za bebu. Ali moje iskustvo je da se prehrani trudnica prilazi sa stajališta :“ Bilo bi dobro da...“ Kao da će ionako biti sve u redu, ali ako ti nije preteško, pripazi na veličinu i broj obroka i zdrave namirnice... To jednostavno nije dovoljno!

Jasno mi je da ginekolozi nisu nutricionisti, ali ja sam imala osjećaj da im je neugodno reći trudnici da pripazi na prehranu i da je dobila malo previše kilograma. Onda kad sam pred porod došla u bolnicu na pregled, posve obrnuti , po mom mišljenju, jako štetan stav: liječnik me pogledao o glave do pete i gotovo s gađenjem konstatirao kako sam dobila previše kilograma! Možete li misliti kako sam se osjećala? 

Dakle, ne zagovaram ni jednu krajnost, ali mislim da bi nas malo ozbiljnije edukacije spasilo mnogih muka...

Želim reći svim dragim buckastim mamicama: Informirajte se o kombiniranju namirnica, ne idite na lude, brze rigorozne dijete, nego napravite zdravi  plan, uzmite svaki dan malo vremena za sebe i objavite rat zaostalim trudničkim kilama.

I.. ne brinite, ako se sretnemo u trgovini, ja ću vas pustiti ispred sebe na blagajni.