Večeras sam dobila posebnu inspiraciju da moj današnji dan i razmišljanja negde napišem. Prvi put pišem blog, nisam sigurna kako će izgledati, ali ne škodi da pokušam.
Verovatno nama ženama dan slično izgleda: kuća- deca- posao- kuvanje- ostalo. Pod ovim ostalo bih stavila sve što uspemo da stignemo da uradimo za sebe: rekreacija, frizer, pedikir, manikir...
Moj današnji dan, kao na pokretnoj traci, želim da podelim sa vama.
7h -buđenje, spremanje, vodim dete u vrtić. Dok vozim razmišljam, šta jutros kuvati. Radim od 13h, muž dolazi u 16h, preuzima dete i naravno sve mora da bude namešteno, sređeno i spremljeno. Ostavljam sina u vrtiću, trčim na pijacu, zatim u market u ostalu nabavku, opet se zgranem koliko je sve skupo a sve što sam kupila poješćemo za 2 dana i opet sve iznova.
9h- stižem kući, pune ruke kesa spuštam na pod i krećem da seckam povrće za ručak. Ručak se krčka na šporetu, a ja dok pijem svoju prvu jutarnju kafu u pola deset, skupljam i veš koji sam planirala da opeglam. Peglanje, kafa i serija na tv- sve 3u1.
10:45h- tuširanje, šminkanje i spremanje za frizera koji je zakazan u 11, posle frizera idem na posao. Naravno kasnim u startu 20 minuta kod frizerke, i uz osmeh se izvinjavam. I kako to već biva kod nje, kreće priča. Ja joj kažem: " Zamisli kakav dan od jutros: dete u vrtić, nabavka, kuvanje, peglanje, i još hoću i frizuru, i sve je to ok- ali lak na noktima mi je iskrzan nisam stigla da nalakiram nokte." Osetila sam potrebu da se pravdam, kao imaću frizuru ali šta mi vredi kad nisam kompletno tip- top. Ona me sluša sa razumevanjem, shvata o čemu pričam, i teši me : " Draga moja, danas je takvo vreme muškarci imaju ulogu glave porodice, a u stvari mi smo te koje sve rade i kojima ništa nije teško, sve se to podrazumeva...." I tako se mi ispovedamo jedna drugoj.
13h- dolazim na posao, i počinjem smenu zajdeno sa koleginicom koja ima troje dece. I kako to obično biva, počinjem istu priču i njoj. A ona me, smejući se grohotom prekinu :" Našla si pogrešnoj osobi da se žališ". Pokazuje mi masnu fleku na pantalonama : " Najstarija kćerka je masnim rukama htela da me zgrli, a ja bežim od nje da me ne umasti. Zamisli? "
I tako, nas dve, ja sa iskrzanim noktima, ona sa masnom flekom završismo radni dan. Umorna sedam da ipak napišem ovaj kratki blog.
I na kraju ne mogu da se ne setim replike iz filma Tesna koža, gde Rahaela Ferari kaže Danici Maksimović : " U moje vreme žene nisu brijale noge, a sve su bile udate". I shvatimo da je to istina. Danas žena hoće i posao , i karijeru, i kuću, i decu i da dobro izgleda, i emancipaciju i šta sve ne. A zastanemo li i zapitamo li se koliko zaista imamo vremena da uživamo u običnim stvarima, neopterećeni egzistencijom, neobrijanih nogu i iskrzanih noktiju itd. Toliko od mene...
:(Još nema komentara