Nedavno mi je prijateljica dala da pročitam knjigu Anđeli koji mi šapću. Ovo je jedna pjesma iz te knjige koja mi se jako svidjela pa ju želim podjeliti sa vama.
Pitam se često što bih učinila Da sobu s prekrasnim pogledom imam Bih li sjedila dokasna I gledala zvijezde Kako mi lagano u srcu trepere?
Ili bih uhvatila trenutak Ljepote vani I živjela svaki dah dok Uz planine prolaze mi dani?
Bih li gledala daleko U daljine i dalje I osluškivala spokoj Što daljina šalje?
Ali treba li mi soba s pogledom Jer nju već U sebi imaš U tvojem se lijepom srcu skriva I prozor je prema svijetlu Iz tame
:(Još nema komentara