Kesteni žive u dječjem svijetu

Dragi veliki, odat ću nam jednu tajnu. No da, možda to baš i nije neka tajna, već više onako usput, samo još jedna s vremenom zaboravljena spoznaja. Dakle, da bismo iskusili čudesne pustolovine, nije nam potrebno putovati u daleke zemlje, voziti nabrijane aute, skakati s padobranom, sasvim je dovoljno izaći van, u dvorište, park ili na obližnji travnjak, dobro promotriti kesten, list ili oblak i pitati se: "Kamo to on putuje, gdje stanuje, zašto sada spava, što voli papati, a gdje mu je mama...?"

E da, vrijeme nas gazi ;), a danas su naša dječica ponosni čuvari i čuvarice te tajne čuda koja ispod vela naše sive svakodnevice otkriva novi, mali, šareni, stvarni svijet. Ne vjerujete?
Onda pogledajte što je sve od kestena i drugih jesenskih plodova stvorilo vrelo mašte malih šestogodišnjaka. Koliko samo boja, oblika, slika i priča?
Hmm, sigurno ste zaboravili da je Kestenjar lutalica došao iz sela u veliki grad i izgubio se tražeći topli dom ili se ne sjećate zašto je kesten dobio bodlje i postao ježić?

Šetajući šumom, parkom i dvorištem, ubrali smo posebne primjerke lišća i skupili lijepe velike kestene. Složili smo sliku tako da smo uz pomoć odraslih, ljepilom po kartonu lijepili kestene i lišće. Kada smo završili, sve papire smo stavili zajedno na stol i dobili smo čudesnu jesensku priču. Jesen je zaista predivna.

Kestenjar lutalica došao je iz svoje šume u veliki grad. Putem se malo izgubio, ali je naposljetku pronašao svoj dom koji je imao crveni krov s puuuno lišća. Imao je on i puno dobrih prijatelja: Kestenka Gumenog, Kestenkicu Domaću i još mnoge druge, a svi su ga oni rado posjećivali u novoj kući gdje bi onda zajedno pjevali, plesali i čitali priče.

Ovo je veeeelika, čudesna šuma sa strašnim čudovištima koja čuvaju svoje najveće blago - začarane kestene. Sve smo napravili sami, vlažnu glinu smo mijesili, gnječili i oblikovali u svakakva čudovišta, a napravili smo i drveće od lišća (jer kakva bi to inače šuma bila). Zajedno smo ih složili po šarenom lišću i naša čudesna šuma je oživjela.

Ove kestene smo brali u parku. Stvarno su veliki i nisu dobri za jelo, a i srećom nemaju onako oštre bodlje kao kesteni koje jedemo.
Uz pomoć naših najdražih odraslih koji su izbušili rupice u kestenima, izrađivali smo lančiće od kestena za mamu i narukvice za tatu. Neki od nas su napravili i narukvicu i za svog najboljeg prijatelja.

Sve narukvice i lančiće koje nismo odmah stavili na ruku i oko vrata, poredali smo jedne do drugih i drvenim štipaljkama ih objesili na jednu špagu. Baš je jesen lijepa, zar ne? Kao u onoj pjesmici:

"Mirišu kesteni kad jesen dođe do grada. Mirišu, mirišu i kad žuto lišće pada."

S kestenima smo se igrali i jednu odličnu igru "Gospođo, pošto prodajete?".
"Dobar dan" "Dobar dan i vama"
"Koliko kila su ovi kesteni, ajde mi ih vagnite (i čarobna riječ?) hmm...molim."
"Gospođo draga, tu vam ima jedno tri kila, a to vam košta jedno pet lipa, ma ne, ne to je malo, pet kuna će biti u redu."

Da zaista, još uvijek mislim da bi trebalo izumiti vremeplov, koji će nas pritiskom gumba vratiti u vrijeme kada smo bili dovoljno mali da nam svaki trenutak na javi bude jedna nova i velika pustolovina.

A do vremena dok vremeplov ne zaživi i u velikom svijetu, pozivam sve nas velike da koji put ipak malo škicnemo ;) u svoja srca pa se skupa s dječicom upustimo u još puno ovakvih čudesnih kestenskih pustolovina i tako na najljepši mogući način zaokružimo "jesenske plodove" u poglavlju o jeseni.

Na ideji zahvaljujemo veseloj radionici tete Nade i malim Bubamarama dječjeg vrtića Budućnost.