Zapao me je najteži zadatak... da riječima opišem osječaj, dio atmosfere i ugođaja... nimalo lagan zadatak, ali pokušat ću prenijeti bar djelić atmosfere kako u posjeti Domu u Selskoj, tako i samog angažmana i pripreme od strane nas colika... Pa krenimo
Sve je krenulo prošle godine kad nas je nekolicina na inicijativu bake posjetila dom u Nazorovoj.Kako je bilo možete pročitati ovdje.
Gotovo godinu dana kasnije na bakinu inicijativu idemo u posijet Domu u Selsku a više o tome možete pročitati ovdje.
Pročitavši bakin doživljaj susreta u selskoj mnoge članice javile su se sa željom da se priključe u akciju. Pod dojmovima od posjete razmišljala sam što dalje. Na pamet mi je pao Advenat. Kažu da je to mjesec darivanja i odluka je pala na Sv. Nikolu.
Kroz nekoliko dana dobila sam brdo poziva iz inozemstva i cijele hrvatske. Poneke članice su u želji da pomognu ni nepročitavši post do kraja htjele odmah poslati paket iako smo imale još dva tjedna i dovoljno vremena da paket stigne. Ponudila sam se kako bi opravdala nick cobra11 da ću prikupiti pakete od kud stizali i tu kreće avantura. Paketi su stizali autobusima, poštom, city ekspresom, osobno, predaja iz ruke u ruku i preko posrednika... na kolodvoru su me dečki u nočnoj koji čiste već pozdravljali i žicali cigarete, u kafiću na kolodvoru su već znali kakvu kavu pijem... na pošti je gospođa mislila da dilam s voćem jer sam svaki drugi dan podizala pakete... kada nisam bila u mogučnosti pomogla je druga polovica cobre11 i baka i tomica...
I naša članica dočekala je poklone iz Goričana i organizirala tečaj izrade ukrasa
Jedna članica uspjela je organizirati još jedno iznenađenje... u posjet Domu došao je i poznati kuhar Stefan Maki kako bi djeci otkrio poneku tajnu u pečenju palačinki i pomogao im da se što bolje pripreme za natjecanju koje ih je čekalo sutra dan... Pedantan i profesionalan pomogao im je zamutiti tijesto i otkrio veliku tajnu... u svake dobre palačinke mora ići alkohol... osmjesi su se pojavili na licima djece kad je lijevao rum... i još jedna tajna palačinke moraju biti tanke, a da bi to postigli moramo brzo tresti tavu kad izlijemo tijesto... bilo je tijesta i u tavi, ali i izvan nje... a ruke su se morale stalno prati... Stefan je odgovarao na sva pitanja, slikao se sa djecom i nakraju zajedno su se degustirale palačinke... tko je probao kaže da su bile odlične ... komentari djece je bio da je super , ali da je strog kao i na tv-u.
paketi su pristizali od svuda... Dubrovnika, Umaga, Brača, Njemačke, Vinkovaca, Zagreba, Zadra... i rezultat je ovdje
Sve smo to popakirali i napravili 53 paketića... Atmosferu vam nemogu opisati ushićenje,smijeh, euforija, šklocanje škara, složne ruke koje pune vrečice, broje, vežu mašne , broje... čak i 2 najmlađa člana predano pune paketiće i broje..
Popakirani su i preslatko su izgledali... mi smo se naravno nakon mukotrpng rada morali okrijepiti kolačićima i likerčićem..
Ako mislite da je to sve najbolji dio tek slijedi.... subota 4.12.2010. stigli smo u dom nešto prije 10 sati i kao vojska kako djeca nebi otkrila paketiće brzo iznjeli i pospremili na sigurno... naravno donijeli smo mi i kolača i ostalih poklončića... oko stola s kolačićima uvijek se okupe djeca i svojim ispitivačkim očima pregledavaju kolačiće i komentiraju koji što voli i koji mu se najviše sviđa... podijeljeni su u 3 ekipe i dodijeljene su im po 2 coolike kao pomoć... i natjecanje je krenulo... gotovo trčečim koracima svatko se izgubio u svojoj kuhinji... kao kontrolor i skupljač dokaza (slika) odjednom su me privukli zamamni mio mirisi... da ste to mogli doživjeti... euforija... adrenalin, uzbuđenje, natjecateljski duh, solidarnost, smijeh... bilo je tu i postavljanja straže ispred vrata kako protukantidat nebi mogao špiunirati, bilo je tu i medom obljepljenih i orasima posutih hodnika, no ekipe su i tu pokazale svoj duh i zajedno sanirale nezgodice. Bilo je tu i skrivanja dokaza i gutanja cijelih palačinki koje baš i nisu uspjele, čak je jedan tim imao mjerače vremena kako bi pazio na oštra pravila natjecanja...
Minut su brzo proletjele i natjecanje se bližilo kraju... nervoza, završne dekoracije, zajedništvo i iščekivanje... pred časni žiri donesene su palačinke i počinju muke po palačinkama za cijenjeni žiri... njihov težak zadatak bio je ocijeniti vizualni dojam, inovativnost, ukus i prezentaciju... i prionuli su na posao... degustirali, probavali, razmjenjivali dojmove... u prostoriji se napetost mogla rezati nožem... bilo je pokušaja i pokušaja podmičivanja cijenjenog žirija, pokušaja iznude i nagodba... ali naš sit i strog žiri nije se dao omesti i odluke su donesene... podijelile su se nagrade za prvo, drugo i treće mjesto... a uzbuđenje oko pobjede mogli bi mjeriti sa osvajanjem svjetskog rekorda u nekom sportu...
Nastavili smo druženje degustirajući palačinke, kolačiće, razgovarajući... dijeci su podjeljene i karte za rukomernu utakmicu....
Vrijeme je proletjelo... puni dojmova,sretni, ispunjeni dogovaramo novi susret ...
ako želite znati naše buduće aktivnosti ili pogledati više slika kliknite ovdje.
Hvala svima koji su se uključili na bilo koji način...
:(Još nema komentara