Dan poslije - na vikendici

Još uvijek pod svježim dojmovima jučerašnjeg druženja, oboružana voljom i elanom krenuh prema našoj maloj kućici u blizini Save.  Jedini plan mi je bio svoje hipertufa posude ispuniti cvijećem. Svratih na tržnicu u namjeri da kupim neki cvjetak, ali odmah me osvojiše predivne crvene paprike. Kupit ću malo za salatu kad su mi već pred nosom 😋  Vučem vrećicu i tražim cvijeće, ali opet paprike, makedonske, zovu me poput sirena. Kupujem još par kilograma  i  sad već nosim lijepu količinu, sretna naravno! Konačno kupujem i dva cvijetka i hitam u svoj raj. Kuham kavicu za lijep početak, palim vatricu u pečenjari👏

Dok vatrica veselo pucketa na pristojnoj udaljenosti ( nije mi hladno ), razvlačim svoje posude, zemlju, pribor, čupkam čuvarkuće iz drugih posuda jer ih selim  u novi stan. U trku pijuckam gutljaje kave, nemam strpljenja sjesti, a i papričice su već oprane i već su zalegle na rešetku. Širi se divan miris pečene paprike, obožavam ga i sjeća me na neke davne dane i neke davne ljude. Ispunjavam posude uz cvrkut sjenica, svako malo čuje se kljuckanje suhih suncokreta. To ptičice blaguju na švedskom stolu😋Miris zrele izabele dopire do mene i uživam svim čulima. Prepliću se misli na jučerašnji dan, a i ovaj današnji je samo nastavak lijepih događanja. Skakućem od cvijeća do paprike koja je već pečena i smišljam kako ću kod kuće skuhati ajvar od tikvi naše drage antoinete. Žar na ognjištu još svjetluca.....A onda poput udara groma;  zaboravila sam ponijeti tijesto za rimski kruh koji sam imala namjeru ispeći pod pekom 😵Odbacujem tu misao, idem dalje dok još znam što sam htjela😀 Završavam sadnju i zadovoljna sam novim cvjetnim posudama.

Miris grožđa podsjeća me da ga treba pobrati, pa imam i berbu. Sva sreća nema ga puno, sasvim dovoljno za gušt. S košaricom i škarama krećem u napad😀No nije to baš tako jednostavno! Pčelice su okupirale svaki grozd sišući sok iz slatkih boba, pa izgledaju tako zaneseno, priljubljene uz bobice grožđa. Pažljivo režem grozdove uz njihovo glasno negodovanje. Ostavljam im poneki grozd jer one su nam prijatelji, vrijedni i dražesni u svom zujanju. Ptičice su svoju gozbu imale prije i ostavile samo gole grančice grozdova. Na drugom kraju vrta ima još mala brajdica  pa i tamo pokušavam pobrati tamne grozdove koje rijetko tko voli. Meni je izabela fina, ali ptičicama nije😋Nespretno hvatam grozd i jaaaaoooooo! Ubod u dlan koji boli, boli........Dok stavljam led da ublažim bol, žalim za pčelicom koja je moju neopreznost platila životom 😢

Berba grožđa je gotova, fali samo pečenka, orahnjača i makovnjača, štrukli pod obavezno, vino. Tješi me što sam gozbu imala dan prije😋Mini rajčice zovu da ih poberem, pa obilazim između njih i punim posudu crvenim, žutim, prugastim rajčicama, razmišljam kako je priroda baš čudesna, puna tajni. Tu pokraj mene dokotrljala se jabuka kao podsjetnik da i one očekuju moju pažnju. Na tlu se već nalazi mnoštvo plodova koji su pali sa stabla. Dolazim s  "tačkama" i skupljam  jabučice. Obiračem skidam plodove sa stabla, oni idu za jelo. U njemu se našla i neka čudna, smiješna jabuka, ova s naslovnice. Mene je podsjetila na Jean Paul Belmonda😀😵Tako naizmjence  slažem jabuku do jabuke. Uživam u danu, sunce pomalo gubi svoju snagu, jesen se nazire. Iznad mene kruži jastreb i kliktanjem oglašava da je nebeski svod opet njegov. Lastavice su otišle, on je ponovno gospodar plavog prostranstva, ponosno lebdi raširenih krila. Sakupljam jabučice i  gledam čudne "mjehurice" na tlu ❓Neko vrijeme zabavljam se pronalazeći još praznih, osušenih ljusaka jabuke  koje me faciniraju😌Znate li vi tako stručno pojesti jabuku? Ja ne!

 Mali foto session je neizbježan!

Spremam jabuke i čeznem za malo odmora. Sjedam pod strehu, stavljam mali štokrlek da na njemu odmorim noge. Gledam ga, sjećam se kad je davno došao u našu kućicu, ručni rad tetka kojeg više nema. Volim u rano proljeće  sjesti na sunce, staviti kavu na taj drveni stolček i uživati u toplini. Poželjela sam dati mu malo novog sjaja, a kako me nedavno uhvatila manija Shabby chic-a, penjem se na tavan u potrazi za bojom i kistom. Za tili časak, oblačim ga u boju koja će mu biti temelj za konačni izgled. Nestrpljiva sam jer danas neću moći dovršiti.......Dok bojom mazim njegove stare drvene daske, sjetim se kako bi mogla i ja složiti neku daskicu za slikanje👏Svi imate neke svoje daskice, pa mora i žaba 🤢 Opet trk na tavan, vraćam se s daskom i bojom.....zelenom! Nije bilo druge boje😀

I tako se ja naigrala, oprala limenog ljubimca da se malo vodom osvježim, pa put pod kotače i doma skuhati ajvar ( kad već imam paprike ), a bundeva čeka 👍

I tako sam ja krenula na vikendicu posaditi cvijeće😀