Okupljanje – Ćuftino Brdo

Nakon olujne noći koja je silinom kišnih kapi oprala moj mali grad, stiglo je divno sunčano jutro i već prvi sms-ići gdje se tko nalazi. Obitelj Hildić javlja, Čakovec je iza nas, put Karlovca idemo, ekipa iz Zagreba viče - mi se već truckamo u busu, polako počinju pozivi, hej - mi smo na autobusnom, a Zluce i ja lagano ludimo pa ljudi, gosti dolaze, a nas dvije na trncima, jer ipak domaćin je domaćin... Naravno, vrtimo film, tko sve stiže, a tko na žalost neće biti uz nas, ali cure zovu. Hej pa di ste?

Žurnim korakom dolazim na autobusni, kad tamo velikim osmjehom čeka me vesela ekipa, Ćufta, Vanca, ChilliPeper i Sanja-Zg su stigle. Naravno, morao se i lotto odigrati, jer tko zna, možda ovaj grad nekome i sreću donese. I onda laganim korakom do ulice drvoreda platana u hladovinu, na lagani povjetarac na kavicu. I početak priče. U tom trenu priključuju nam se i Hildići, Hildegunda naša uzela sa sobom i svoje pojačanje, bio je tu suprug sa super majicom (moram spomenut peseka, Jaffa, punopravnog člana obitelji, koji nas je mrko gledao s majice Hildana, a mala Hildica, ma ljudi slađe dijete nisam vidjela već godinama).

Nakon ispijanja kavice policajac Zluce objavljuje pokret, idemo na Stari grad Dubovac (Ćuftino Brdo), dolazimo tamo točno na vrijeme, parkiramo svoje limene ljubimce i krećemo u razgledavanje Karlovca na dlanu. Ćufta je sva ushićena samo rekla, pa ovdje se nešto i vidi, a ne samo mjesec i zvijezde. Naravno, morali smo posjetiti i staru kulu te vidikovac i svi su ostali zadivljeni onim što su vidjeli. A Hildu smo i u okove stavili. Hehehhee, neka plati, neka plati, a što, valjda će mala Hildica već nešto smisliti.

Dio ekipe ostaje čekati program, a dio obilazi staru crkvicu podno Starog grada te nakon gledanja mačevanja odlazi, po koga, po Tatyanu. Na žalost, na autobusnom kolodvoru opraštamo se od Ćufte, ali tu je sada Tatyana, a i Medo samo što nam nije stigao.

Dok neki čekaju Medu, ispijajući kavicu, drugi obilaze grad, malo pješke, malo autom. I Medo nam je došao.

Vrućina udara svima u glavu i odluka pada, ma fućkaš obilazak grada, idemo na hacijendu obitelji Zluce. Kuća u predgrađu Karlovca i naravno pripreme za papicu. Legenda Duje dočekuje svoje goste i peče roštilj, kao pravi Cool-kuhar, ćevapi, ražnjići i slične delicije su na rešetki, a mirisi samo potiču pitanje "Papa Štrumf, ima li još puno?" Nakon mesa, stižu na pečenje i vege ražnjići (o njihovoj finoći ne želim pričati, da ne ispadne da se hvalim, ali ako ih netko i popljuje, ubijam ga iz tih stopa).

Dok roštilj i pečenje prilazi kraju, cure užurbano sve pripremaju da ko´ ljudi klopamo, a u pauzici i čekanju gozbe jako dobro su nam došli i Chillini kroasani sa sirom i začinskim biljem, no imam i primjedbu. ŽENO, MOGLA SI IH I VIŠE NAPRAVITI! Hehehe, a malena Hildica ima svoj dan iz snova, bazen samo za nju. Dok Hildan pokušava kupiti ljubav Kimice, i uspijeva, ljubav je Kimi prodala za pola kroasana.

Napokon se sve delicije stavljaju na stol i vesela ekipa napokon malo i šuti. Puna usta i mljackanje dovoljna je nagrada za sav trud koji je Duje uložio pržeći se na suncu kraj roštilja (hvala mu na tome).

Nakon ručka, ajme fijeste u hladovini brajde dok povjetarac lagano pirka, ma milina je sjediti i pričati, a o pričama koje su se vrtile zar je potrebno išta reći. Uglavnom, dečkima nije bilo lako. Trebalo je nadglasati tolike ženske, a njih samo trojica. Joj, joj ali već su se nekako snašli. Naravno, na stolu su i dalje bile delicije, prvo Hildina zlevanka. Ljudi, što je to dobro, kroasane smo već odavno riješili u strahu da se ne "pokvare", a onda dolazi i pravi užitak za nepce. Zlucina torta. Mislim da nije bilo osobe koja nije tražila repete. Hehehhee, toliko o dijeti...

I na žalost, malo po malo, došao je čas da nas dragi gosti i napuste, prvo Hildići pa Zagrepčanke i na kraju Medo...

Jedino što na kraju mogu reći je potvrda činjenice, sve što je lijepo kratko traje, ali ostaje dugo u lijepom sjećanju. I tako već padaju neki novi planovi za nova okupljanja, po svemu sudeći, u Zadar mi stižemo, jer prijatelji kao over prijatelji ne nalaze se često u životu, a kad ih i nađeš, ne želiš ih nikada izgubiti.

U cijelom okupljanju falili su nam neki dragi ljudi, ali u mislima smo bili uz njih i jedino što mogu reći, do nekog drugog puta znajte da vas sve jako volim.